Pozadina projekta

     Liderstvo u obrazovanju ima veliki uticaj na obrazovna postignuća učenika (Hallinger & Heck, 1996, 1998; Waters et al, 2003). Veliki broj istraživanja pokazuje da uspostavljanje vizije i pravca razvoja organizacije, razvoj ljudi, vešto vođenje organizacionih i nastavnih procesa i stvaranje pozitivne organizacione kulture jesu obeležja uspešnog liderstva u obrazovanju (Leithwood et al, 1996; Fullan, 2001; Marks & Printy, 2003; Robinson et al, 2009; Scheerens, 2012). Efikasno rukovođenje je uvek kontekstualno u pogledu karakteristika studentske populacije, njene veličine, razvojnih karakteristika i karakteristika sredine, kao i osobina zaposlenih u organizaciji (Leithwood et al, 2004; Day et al, 2007). Publikacija Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj – Prikaz 22 obrazovna sistema u svetu ističe da je inicijalna priprema i obrazovanje rukovodilaca ključna za unapređenje liderstva u obrazovanju (Pont et al, 2008).

     Uprkos važnosti liderstva u obrazovanju, ova oblast, sve donedavno, nije bila prioritet obrazovnih politika u Srbiji. Direktori i zamenici direktora u Srbiji su uglavnom nastavnici čije se veštine rukovođenja i učenje uglavnom zasnivaju na iskustvu. Članovi školskih odbora u Srbiji se biraju bez ustanovljenih kriterijuma i bez obuke. Zaposleni u lokalnim i regionalnim obrazovnim institucijama nisu dovoljno obučeni za pedagoško rukovođenje, a njihove obuke se uglavnom odnose na obrazovne reforme koje se trenutno sprovode.

     Rukovodioci obrazovnih insititucija koji žele da unaprede svoje kapacitete suočavaju se sa neadekvatnom podrškom i obukama. Programi stučnog usavršavanja koji su dostupni direktorima se uglavnom svode na izolovana dvodnevna ili trodnevna celodnevna predavanja koja su uglavnom fokusirana na rutine, menadžment umesto na sticanje kompetencija koje su potrebne efikasnim liderima.  Jedina dva programa drugog nivoa studija (master nivo) iz srodnih polja jesu nezavisni programi Univerziteta u Beogradu i Univerziteta u Novom Sadu iz oblasti menadžmenta i organizacionih nauka, te su fokusirani na menadžment i upravljanje. Iako su menadžment i upravljanje važni za obrazovno liderstvo, i biće ponuđeni i u ovom master programu (učešćem nastavnika koji predaju na pomenutim studijskim programima), ovim programima nedostaju mnogi aspekti efektivnog liderstva. Ovakva situacija je nepovoljna jer neadekvatno pedagoško liderstvo vodi ka nedovoljnim ishodima učenja učenika. Države poput Srbije, čiji su prosečni PISA rezultati učenika 60 bodova ispod OECD proseka, ne mogu da priušte izostanak studijskog programa i programa stručnog usavršavanja koji imaju za cilj poboljšanje kompetencija svojih  obrazovnih lidera.

     Srećom, obrazovno liderstvo je odnedavno u žiži interesovanja donosilaca odluka u obrazovanju u Srbiji. Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. prepoznaje liderstvo u obrazovanju (naročito instrukciono liderstvo) kao ključnu komponentu u uspehu škola.  Zakon o osnovama obrazovanja i vaspitanja nalaže direktorima licenciranje koje još uvek nije primenjeno u praksi. U Februaru 2013. Zavod za unapređenje vaspitanja i obrazovanja usvojio je Pravilnik o standardima kompetencija za direktore ustanova obrazovanja i vaspitanja koji predstavlja veoma važan iskorak u unapređivanju stanja u obrazovnom liderstvu u Srbiji.

      Ove okolnosti predstavljaju dobru priliku za uspostavljanje master akademskih studija iz oblasti liderstva u obrazovanju koje će: 1) Biti u skladu sa Pravilnikom o standardima kompetencija direktora ustanova vaspitanja i obrazovanja; 2) Omogućiti razvijanje dodatnih kompetencija neophodnih direktorima vaspitnih i obrazovnih ustanova na osnovu rezultata sprovedenih istraživanja (Quinn et al, 1996) 3) Uspešno primeniti principe efektivnih programa za obrazovanje lidera, poput onih u Holandiji, Finskoj, Velikoj Britaniji i programa zasnovanih na Okviru za liderstvo u obrazovanju iz Ontarija (Kanada). Ovi programi su orijentisani na potrebe i interesovanja polaznika i studenata, usredsređeni su na povezivanje teorije i prakse, zasnovani su na mentorskom vođenju polaznika, nude fleksibilne prilike za sticanje novih znanja, zasnovani su na čvrstoj povezanosti sa lokalnim obrazovnim i vaspitnim institucijama (Darling-Hammond, 2010). Takođe, ove okolnosti pružaju priliku za pomeranje obrazovnog liderstva u fokus javnih raspravi o obrazovanju.

    Studijski program je namenjen direktorima i rukovodiocima institucija vaspitanja i obrazovanja, studentima koji su prethodno završili studije u obimu od 240 ESPB, zaposlenima u javnom, nevladinom, regionalnom i državnom sektoru, članovima školskih odbora i drugim licima zaposlenim u obrazovnim i vaspitnim institucijama.